Kako je nastalo kazalište?
Odakle dolazi kazalište?
To je živi umjetnički oblik koji vuče korijene iz kulture antičke Grčke, a pojavio se već u 5./6. stoljeću prije Krista.
Etimologija riječi "kazalište"
Etimologija riječi "kazalište" dolazi od riječi
"theatron" što znači "razmišljati" ili izravno označava mjesto izvedbe.
Grčkog podrijetla
Podrijetlom iz antičke Grčke, točnije iz Atene, kazalište je u početku bilo
religijsko slavlje posvećeno Dionizu, bogu vina, veselja, umjetnosti i svečanosti. Tijekom ovog slavlja izvodile su se razne pjesme, zvane "ditirambi", i plesovi u slavu grčkih bogova i heroja.
Ove su se ceremonije isprva održavale oko brojnih hramova u Ateni, a kasnije na otvorenim mjestima. Gledatelji su sjedili na kamenim stepenicama, uživajući u idealnom pogledu s kojeg su mogli promatrati spektakl.
Kakva je struktura predstave?
Antičke drame dijele istu strukturu, počevši s prologom koji uvodi bitne pozadinske informacije prije nego što se razvije glavna naracija. Kasnije se unutar orkestra uvodi zbor, ovjekovječujući lirsku dimenziju koja leži u samom srcu kazališta.
Zatim
se predstava odvija u nekoliko činova, obično pet, podijeljenih u nekoliko scena koje su obilježene pjesmama zbora, dodajući tako komentar i dramsku ili komičnu dimenziju.
Predstava završava s "egzodosom", posljednjim dijelom u kojem zbor zaključuje predstavu.
Evolucija zabave kroz povijest
Kazalište ima dugu povijest; tijekom stoljeća njegova se evolucija stalno zaustavljala kako bi se prilagodila društvu.
Broj glumaca
Tijekom vremena, kazališni žanr se razvijao, ustupajući mjesto glumcima umjesto sljedbenicima.
U početku je postojao jedan protagonist, a kasnije nekoliko izvođača, kako su uveli Sofoklo i Eshil. Pjevanje je bilo središnji element predstave, posebno zahvaljujući zboru, koji je omogućavao kolektivni komentar radnje, a istovremeno zadržavao pjesmu. Zanimljivo je primijetiti da je kazalište stoljećima zadržalo iste konvencije: ples, pjesmu i glazbu.
Umjetnost posvećena muškarcima
Dugo vremena,
muškarci su bili jedini pojedinci kojima je bilo dopušteno glumiti i muške i ženske uloge. Doista, glumci su se morali prerušiti u drugu odjeću kako bi glumili ženske likove, noseći haljine i maske. Maske su omogućavale publici da prepozna i razlikuje likove, budući da je, podsjetnika, izvorno postojao samo jedan glumac koji je morao glumiti nekoliko uloga; maske su stoga bile ključne kako bi publika razumjela radnju.
Nakon toga, kazalište se moderniziralo i dalo ženama mjesto od 16. stoljeća nadalje u Italiji u commedia dell'arte.
Kazalište danas
Danas je kazalište
žanr koji se i dalje održava i ponovno posjećuje. Redatelji nastavljaju postavljati drevne drame, ali također spremno ponovno posjećuju klasična djela kako bi ih osuvremenili. Interaktivno kazalište također se sve više razvija, dodajući novu dimenziju i omogućujući publici da aktivno sudjeluje u priči koja se odvija.
