Kako je nastalo kazalište?
Odakle dolazi kazalište?
To je živi umjetnički oblik koji vuče korijene iz kulture antičke Grčke, a pojavio se već u 5./6. stoljeću prije Krista.
Etimologija riječi "kazalište"
Etimologija riječi " kazalište " dolazi od riječi
"theatron" što znači "razmišljati" ili izravno označava mjesto izvedbe.
Grčkog podrijetla
Podrijetlom iz antičke Grčke, točnije iz Atene, kazalište je u početku bilo
religijsko slavlje posvećeno Dionizu , bogu vina, veselja, umjetnosti i svečanosti. Tijekom ovog slavlja izvodile su se razne pjesme, zvane "ditirambi", i plesovi u slavu grčkih bogova i heroja.
Ove su se ceremonije isprva održavale oko brojnih hramova u Ateni, a kasnije na otvorenim mjestima. Gledatelji su sjedili na kamenim stepenicama, uživajući u idealnom pogledu s kojeg su mogli promatrati spektakl.
Kakva je struktura predstave?
Antičke drame dijele istu strukturu, počevši s prologom koji uvodi bitne pozadinske informacije prije nego što se razvije glavna naracija. Kasnije se unutar orkestra uvodi zbor, ovjekovječujući lirsku dimenziju koja leži u samom srcu kazališta.
Zatim
se predstava odvija u nekoliko činova , obično pet, podijeljenih u nekoliko scena koje su obilježene pjesmama zbora, dodajući tako komentar i dramsku ili komičnu dimenziju.
Predstava završava s "egzodosom", posljednjim dijelom u kojem zbor zaključuje predstavu.
Evolucija zabave kroz povijest
Kazalište ima dugu povijest; tijekom stoljeća njegova se evolucija stalno zaustavljala kako bi se prilagodila društvu.
Broj glumaca
Tijekom vremena, kazališni žanr se razvijao, ustupajući mjesto glumcima umjesto sljedbenicima.
U početku je postojao jedan protagonist, a kasnije nekoliko izvođača, kako su uveli Sofoklo i Eshil . Pjevanje je bilo središnji element predstave, posebno zahvaljujući zboru, koji je omogućavao kolektivni komentar radnje, a istovremeno zadržavao pjesmu. Zanimljivo je primijetiti da je kazalište stoljećima zadržalo iste konvencije: ples, pjesmu i glazbu.
Umjetnost posvećena muškarcima
Dugo vremena,
muškarci su bili jedini pojedinci kojima je bilo dopušteno glumiti i muške i ženske uloge . Doista, glumci su se morali prerušiti u drugu odjeću kako bi glumili ženske likove, noseći haljine i maske. Maske su omogućavale publici da prepozna i razlikuje likove, budući da je, podsjetnika, izvorno postojao samo jedan glumac koji je morao glumiti nekoliko uloga; maske su stoga bile ključne kako bi publika razumjela radnju.
Nakon toga, kazalište se moderniziralo i dalo ženama mjesto od 16. stoljeća nadalje u Italiji u commedia dell'arte.
Kazalište danas
Danas je kazalište
žanr koji se i dalje održava i ponovno posjećuje . Redatelji nastavljaju postavljati drevne drame, ali također spremno ponovno posjećuju klasična djela kako bi ih osuvremenili. Interaktivno kazalište također se sve više razvija, dodajući novu dimenziju i omogućujući publici da aktivno sudjeluje u priči koja se odvija.
